6 godina Barragea

Proteklih 6 godina bili smo usmjereni isključivo na kreiranje zdrave radne okoline i projekte na kojima smo radili, a sada je vrijeme da kažemo nešto više o sebi.

Danas smo potpuno spremni za sve što dolazi i ponosni što možemo reći da smo sada sve ono što smo nastojali biti 2016. Kada smo započeli našu priču željeli smo stvoriti tim eksperata koji nadograđuje poslovanje i ideje klijenata te ih pretvara u uspješne priče.

Ulaskom u 7. godinu postojanja osjećamo da smo upravo tu gdje i trebamo biti. Dugo smo bili fokusirani na stvaranje tima stručnjaka, pružanje smislenih digitalnih proizvoda razvojem digitalnih rješenja i korištenjem najnovijih tehnologija. Takav predan rad nije ostavljao puno prostora za bilo što drugo.

Kako biste dobili potpunu sliku o tome kako je bilo, kako je sada i kakvi su planovi za budućnost, naši CIO Ivan Rimac i CEO Feđa Ivanšić prisjetili su se proteklih šest godina Barragea i odgovorili na nekoliko pitanja.

Odakle ideja za ime tvrtke i zašto baš Barrage prije 6 godina?

Ivan: Sama ideja za ime je došla iz vojne terminologije, kao utvrda, baražna vatra. Zapravo, inspirirali smo se tom terminologijom jer smo kroz ime htjeli prikazati način na koji pristupamo poslu. Bilo je više imena u priči, no Barrage je prošao na trgovačkom sudu (smijeh), ali kasnije se ispostavilo da nam to ime baš leži. 

Feđa: Za one koji ne znaju, "barrage" je gust vatreni zastor ispred vlastitih vojnih položaja da bi se spriječio prodor neprijateljskih snaga, a to je ono što mi pružamo klijentu - zaštitu, dok ga istovremeno obasipamo našim kreativnim idejama. U tom opisu se nalazi smisao onoga što radimo te mislimo da je to ime bio logičan izbor.

Zanimljivo je da svi znaju za Barrage, ali malo tko zna čime se Barrage zapravo bavi. Kako biste opisali svoje djelovanje?

Feđa: Jednostavno rečeno - mi razvijamo prilagođena softverska rješenja, a počeli smo u području fintecha. Do sada smo imali uspješnih i manje uspješnih projekata, nakon čega smo se, zbog potreba tvrtke, počeli razvijati u smjeru business travel managementa, a kasnije HR-a i zapošljavanja, također s ciljem rješavanja naših internih izazova. Zbog toga smo kreirali Travelspot i Roango digitalne platforme. 

Budući da se, između ostalog, bavimo i odnosima s kupcima, vrlo smo osjetljivi kada je u pitanju otkrivanje potreba korisnika i prikupljanje njihovih povratnih informacija. Na primjer, naš je tim prepoznao potrebu za platformom za zapošljavanje bez posrednika, poboljšanim mogućnostima privatnosti i pretraživanja te usredotočenošću na culture fit. Kombinirali smo ove povratne informacije sa znanjem iz prve ruke našeg vlastitog odjela za ljudske resurse i ponudili novi pogled na to kako bi procesi zapošljavanja ili traženja posla trebali izgledati te smo zbog toga kreirali Roango.

Također, cloud computing nam je oduvijek bio zanimljivo područje pa smo se počeli razvijati i u tom smjeru. Osim toga, razvili smo tim koji podržava sve te digitalne proizvode. Kako smo postali early adopters blockchaina kroz razvoj fintech proizvoda, također smo osnovali tim ljudi koji rade na razvoju blockchain podatkovnih centara širom svijeta - Islandu, Švedskoj, Kini, Kazahstanu, Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Argentini i Venezueli. Trenutno održavamo podatkovne centre u Švedskoj i Islandu.

S obzirom na to da ste vas dvojica različiti karakteri, možete li otkriti koja je tajna vaše dugogodišnje suradnje?

Ivan: Prije Barragea smo radili zajedno u jednoj firmi, a prije toga smo radili kao freelanceri.

Zanimljivo je, kada netko zadobije vaše povjerenje i što više vremena provodite s njim u svakojakim situacijama, povežete se na više polja te istovremeno želite više od sebe i svog poslovnog partnera. U prošlosti je bilo jako puno dobrih i loših situacija i prošli smo jedan put koji je teško prepričati. Jako je teško naći osobu s kojom možeš puno toga proživjeti, koja će na tebe utjecati tako da svakim danom budeš bolji nego što si bio jučer, a ako s nekim imaš takav odnos, to znači da može trajati zauvijek. 

Feđa: Da, povjerenje je definitivno odigralo veliku ulogu, ali povjerenje se uglavnom rađa s godinama i situacijama koje zajedno s nekim proživite. Ivan i ja imamo drugačiji pristup razmišljanju i načinu rada, ali jedna stvar koju bih istaknuo kao najvažniju je da kada imamo problem i uđemo u raspravu te krenemo iznositi argumente, bilo telefonski ili osobno, vrlo brzo se dogovorimo. Tijekom godina, naučili smo slušati jedan drugoga i postizati dogovor na jednostavan i brz način. Meni osobno je najvažnije da se problemi brzo rješavaju i da se bez odlaganja postigne konsenzus. To nije lako postići s nekim i to je definitivno nešto što je ojačalo naš odnos jer smo u razgovoru našli dobar ritam kako brzo doći do zaključka i napraviti korak naprijed te riješiti problem.

Na koji ste trenutak u posljednjih 6 godina najponosniji, a koji je bio najgori?

Ivan: Bilo je puno različitih trenutaka u posljednjih 6 godina, ali sve se događa s razlogom. Svaki dan kada se probudim vjerujem da trenutak koji će me učiniti najponosnijim tek dolazi.

Prošla je godina, na primjer, bila jako dobra. Zadovoljan sam svime što smo postigli, kako osobno, tako i timovima u tvrtki. Svi su poravnati s time kako trebamo funkcionirati i mogu reći da sam ponosan na cijelu prethodnu godinu. 

Ne mogu reći da sam ponosan na neki specifičan trenutak. Zbroj svih onih dobrih situacija u kojima smo se našli je ono što me čini ponosnim. Nije da je to jedan jedini trenutak u kojem možete reći "Sada sam ponosan.", a onda nakon 10 sekundi više niste. Stvarno želim vjerovati da trenutak kada ćemo svi biti super ponosni tek dolazi.

Feđa: Ja sam perfekcionist pa uvijek nastojim postići više i biti bolji u onome što radim. Iako ponekad tražim previše od sebe, nikada ne odem u negativnom smjeru nego naprotiv, umjesto toga, uvijek vidim priliku za napredovanje i to mi daje snagu da krenem ispočetka.

Ali da odgovorim na pitanje, mislim da je ono na što sam najponosniji što gradimo zajednicu na ispravnim vrijednostima.

Želim graditi zajednicu, ne želim graditi tvrtku.

Želim da svi zajedno uživamo, ne u načinu života, već u prestižu koji skupa kao tim ostvarujemo svojim postignućima.

Što se tiče najgoreg trenutka, vjerojatno je to bilo kad smo se razišli s nekim kolegama zbog drugačije company kulture.  

Možda je bolje spomenuti ono što je moj najveći strah: a to je da nećemo moći pružiti našim zaposlenicima priliku za ozbiljne rezultate u karijeri na koje će biti ponosni kad se osvrnu. 

Imali smo situacija gdje smo bili orijentirani prema jednom klijentu, a sami smo prepoznali taj problem da moramo promijeniti smjer kao tvrtka i na to sam također jako ponosan. Diverzificirali smo klijentski portfelj, počeli smo raditi na različitim zanimljivim projektima, a financijski rezultati i uspjeh samo su nusprodukt našeg rada. Svoj uspjeh ne mjerimo brojkama, mjerimo ga dobrim projektima i zadovoljnim kupcima.

Koji projekt vam je bio najveći izazov?

Feđa: Svaki projekt je jedinstven izazov i na to pitanje nema pravog odgovora. Baš smo neki dan o tome razgovarali na sastanku. Kad se uzme u obzir da Hrvatska nije tako velika, a da smo, u isto vrijeme, postigli velike rezultate u sportu, razvoju tehnologije, znanstvenim istraživanjima, patentima, može se jednostavno zaključiti da “imamo srca.” S tim srcem zapravo ulazimo u projekte, a odgovor na pitanje zašto bi netko s nama surađivao - jer ne odustajemo. Odustajanje za nas ne postoji kao opcija. Stoga u svaki projekt ulazimo svim srcem i svaki je na svoj način izazov. Ja uvijek precijenim svoje mogućnosti i podcijenim projekt. To nije bezglavi način, nego imam želju dokazati sebi i zajednici da sam spreman dati maksimum kako bismo napravili nešto što je odlično.

Ivan: Kao što je Feđa rekao, svaki projekt je sam za sebe izazov, a ključnu ulogu ima klijent koji dolazi s kapitalom i idejom, ali ti elementi često nisu dovoljni. Možemo pomoći do jedne točke, čak i kada bismo dali 400% od sebe, ako klijent nije svakodnevno uključen i ne gura nas u pravom smjeru, ne možemo jamčiti da ćemo prevladati njihov izazov. Jer je klijent taj koji točno zna što se događa na njegovom tržištu i mora voditi svoju stranu projekta.

Volimo klijente koji dolaze i znaju što žele, a ujedno nas prepoznaju kao dobrog partnera koji ima iskustvo u razvoju proizvoda, koji može isporučiti ono što žele i spreman je na promjene. U popularno zvanom "agilnom" okruženju možemo isporučiti nešto što je klijentu najpotrebnije.

Kao tim volimo kada naši projekti dođu u produkciju i zato smo malo izbirljiviji u odabiru projekata na kojima ćemo raditi jer mjerimo potencijal svakog projekta gledajući hoće li završiti u produkciji ili ne. Od svih istraživanja koja smo proveli, jedno od mojih omiljenih je kada smo pitali developere što im je najvažnije. Plaća je naravno bila veliki faktor, ali najveći postotak njih je rekao da voli kada projekt na kojem su radili zaživi, a ja se s tim poistovjećujem. Mislim da je to najveća motivacija koju netko može imati - da ljudi počnu koristiti nešto na čemu ste radili.

Koji projekt smatrate vrhuncem svog poslovanja - najdražim, ne najboljim ili najvećim, nego u koji ste najviše uložili sebe?

Ivan: Imali smo projekt digitalne banke koji nikada nije ugledao svjetlo dana. Ja sam osobno u to uložio puno rada, Feđa također. Ne znam koliko smo puta crtali korisničko sučelje. Kao što sam spomenuo, taj projekt nikada nije zaživio. Iz njega smo puno naučili i to znanje primjenjujemo do danas.

Ne mogu reći da mi je najdraži jer nije išao u produkciju, ali mi je najdraži u smislu da sam dobio priliku osjetiti kako je kad doživiš neuspjeh, a ne možeš apsolutno ništa učiniti budući da je to izvan tvojih mogućnosti. To je osjećaj koji vas proganja i dalje u poslu, tako da više-manje znate koje parametre tražiti da se tako nešto ne bi ponovilo u budućnosti.

Feđa: Meni je Roango vjerojatno najdraži do sada jer je to projekt koji smo izveli od početka do kraja slijedeći nove standarde koje smo postavili akumulirajući znanje, iskustvo i stručnjake te podigli ljestvicu za buduće projekte.

Roango je sjajan primjer gdje su dva tima iz dvije kuće, IT agencije, razvila jedan proizvod. Radili su svakodnevno, koristili Agile framework i od samog početka, od projektnog briefa, istraživanja, proveli sve kako treba.

U devet mjeseci, točno vrijeme koje su sami postavili, izradili su MVP, a u sljedećem tromjesečju proveli implementacije kako bi projekt bio potpuno funkcionalan. Upravo iz tih razloga ostao mi je najdraži projekt, a sad ćemo vidjeti što budućnost nosi. 

Vratimo se u 2016. - koliko je ljudi počelo u isto vrijeme kad i vi? Koliko ljudi trenutno ima, a koliko bi ih moglo biti do kraja godine u Barrageu?

Ivan: Bilo je nas par koji smo radili kao grupa freelancera, ali prije toga smo imali tvrtku. Na samom početku u Barrageu nas je bilo 15-ak. Krajem prošle godine bilo nas je 106 plus 4 studenta, dakle 110.

A što se tiče budućnosti, rast je bio oko 30% prošle godine, a isto bih volio i ove godine. Trenutno nas stišću sa svih strana i moramo odbijati projekte. Interno moramo restrukturirati procese onboardinga i zapošljavanja, ali bih volio da narastemo 20 - 30%, ako nam okolnosti to dopuste, a za sada se čini da hoće.

Feđa: Mislim da bi bilo realno reći da ćemo ove godine narasti na 150 ljudi, ali to će zapravo biti onoliko koliko nam kapaciteti budu dopustili. Nismo orijentirani ni najmanje na to da imamo gomilu projekata, nego da imamo dobar tim. Timovi se zasad dobro razvijaju, iako svaki novi pojedinac pomalo mijenja ravnotežu u timu. Ali svaka promjena je dobra, a što je više ljudi, ako se stvari rade na pravi način, tim će se nastaviti razvijati u pravom smjeru. Nitko nas ne tjera da imamo puno projekata i nerealnih ciljeva – sami stvaramo svoju sreću i zato nam se rast događa postupno.

Kakva osoba mora biti da bi došla raditi u Barrage? Hoćete li prije odabrati osobu koja je “culture fit”, ali s manje znanja ili ćete odabrati osobu koja je ekspert u svom području, ali se karakterom ne uklapa u Barrage?

Ivan: Sumirao bih to na način da kažem da osoba mora voljeti raditi, onda će sve ostalo biti lako. Bez obzira ima li ta osoba malo ili puno znanja - to samo znači da je početna osnova drugačija, ali u našem poslu morate samo sjediti i raditi. Mora voljeti raditi općenito, to je ono što očekujem od osobe s kojom bih želio surađivati. 

Feđa: Predan rad je jedan od stupova Barragea i ne može drugačije. Ja jako cijenim stručnost. Ali treba imati na umu da staž ne mora nužno biti jednak stručnosti. Mnogi ljudi su vrlo progresivni za svoje godine i rade izvrsno. Ja volim upoznati osobu, osjetiti njezinu energiju. Mislim da nam je jako puno ljudi prošlo ispred očiju i nismo im dali priliku jer smo svoje vrijeme koristili za druge stvari. Postoji jako puno osoba koje su kvalitetne i dobre, ali smo ih do sada propuštali jer ih nismo na vrijeme uočili. Ove godine ćemo se potruditi oko toga da svim ljudima koji iskažu želju za suradnju s Barrageom posvetimo pažnju i da prođu s nama proces zapošljavanja te da ih razumijemo. Da se vratim na početak, dedicated work je jedan od pillara Barragea i ne može biti drugačije. 

Također vjerujem da ne možete napraviti nešto u karijeri ako se ograničite na vrijeme.

Ako želite raditi prave stvari, vrijeme ne može postojati za vas. Potrebno je onoliko vremena koliko treba dok ne postignete nešto na što ćete biti ponosni.

Kako se trudite da zaposlenici ostanu motivirani?

Ivan: S vremenom sam naučio da se ljudi osjećaju motiviranim da nešto rade duže vrijeme kada im stalno stavljate zagonetke na stol. Stoga se trudimo da dotok tih zagonetki bude stalan, ali naravno, ne beskonačan jer bi sve trebalo imati smisla. Mislim da bi se moglo reći da je u tome tajna. Iako, ne bih to nazvao tajnom - svi to znaju.

Mislim da je ključ da ljudi ostanu motivirani ako postoji snažno vodstvo koje ih kroz zagonetke tjera da razmišljaju o sebi, životu i tvrtki. 

Feđa: Čovjek mora raditi na sebi i svojim primjerom pokazati kako biti motiviran. Ako ja svo svoje vrijeme uložim u tim i organizaciju, našu zajednicu, vjerujem da će se i drugi ponašati na isti način.

Ne znam kako bih nazvao takvu vrstu vodstva, ali mislim da smo na takvim počelima izgradili Barrage. Svi se ponašamo kao vojska, zasipamo klijenta svojim kreativnim idejama, a istovremeno primamo i “backfire” od klijenta.

Želim biti “u rovovima” sa svojim kolegama, sudjelovati u projektima i biti dio tima. U to ulažem svo svoje vrijeme i ništa drugo za mene ne postoji.

Da se možete vratiti u 2016. godinu, sa znanjem koje danas imate, što biste učinili drugačije? 

Koji biste savjet dali sebi?

Ivan: Definitivno bih više vjerovao svom instinktu. Ponekad sam mislio da bi možda bilo bolje potisnuti svoje osjećaje, da bi nešto trebao učiniti drugačije nego što sam planirao. Možda nekada nije bilo pravo vrijeme i pravi trenutak, ali svakako bih si rekao da više vjerujem svojim instinktima.

Feđa: Mislim da na početku našeg poslovanja nismo imali dovoljno iskustva na kojem bismo stvarali pravu perspektivu i donosili odluke. 

Kada bismo ponovno krenuli od početka, sa znanjem koje sada imamo, koristili bismo tu perspektivu za razvoj apsolutno svega - od poslovnih procesa, tima, pregovora s klijentima, do pozicioniranja tvrtke itd.

Često smo bili u položaju gdje je klijent bio superirorniji od nas, a mi smo zapravo imali znanje - to tako više nije. Jer ako mi donosimo znanje za stol i ako smo mi za to plaćeni, onda imamo pravo reći što mislimo. 

Definitivno smo to promijenili kod sebe, a da krećemo sad od početka, odmah bismo pristupali projektima na taj način i gledali bismo širu perspektivu u kompletnoj strategiji koju imamo kao zajednica. 

Na kraju, ali ne i najmanje važno - završite rečenicu: U budućnosti će Barrage...?

Ivan: Ostati Barrage.

Feđa: Biti predan vrijednostima koje njegujemo od početka.